Moje dijete i misterij tuš kabine – majčina istina
Majčinstvo je puno izazova, ali ništa me nije moglo pripremiti na ono što je moj sin napravio prošlog tjedna. Bilo je to jedno od onih nedjeljnih popodneva kad pokušavam imati barem deset minuta tišine. On se povukao u kupaonicu s neobično vedrim osmijehom i rekao da ide „napraviti eksperiment“. Da, upravo ta riječ – eksperiment – u kombinaciji s idejom tuš kabine – trebala mi je odmah biti alarm.
Ostala sam na kauču dok nisam začula poznati zvuk… onaj kada voda ne teče nego šiklja. Došla sam do kupaonice i zatekla sina kako stoji s ruksakom na leđima, maskom za ronjenje na licu i gumenim krokodilom pod rukom – unutar tuš kabine, sasvim ozbiljan u namjeri ronjenja. Njegovo objašnjenje bilo je jednostavno: “Mama, testiram kako bi bilo preživjeti na tropskom otoku.”
Naravno, voda je već curila ispod vrata i širila se prema tepihu u hodniku. Kad sam ga pitala gdje su vrata tuš kabine, samo je slegnuo ramenima. Ispostavilo se da ih je prethodno skinuo jer su mu „smetala pri ulasku s krokodilom“. Bila sam u šoku, ali i u nevjerici kako su djeca sposobna za takvu improvizaciju. Možda bi umjesto kazne trebala dobiti priznanje za scenografiju?
Čišćenje kupaonice trajalo je više od sat vremena. Našla sam šampon u wc školjki, sapun na plafonu i ručnik – ne zna se kako – u mašini za veš. On je za to vrijeme mirno crtao plan otoka „Tušlandije“ i predlagao da za Božić kupimo palme kako bi ambijent bio potpun.
Naravno, tuš kabine više nisu samo mjesto za pranje. U našoj kući one su prostor za ekspedicije, tropske avanture i male osobne drame. Muž je pokušao objasniti da se takve ideje ne smiju poticati, ali nisam ga slušala – upravo sam pokušavala spasiti sušilo za kosu koje je, prema sinovim riječima, bilo „vulkan u središtu otoka“.
I tako, svaki dan s djetetom nosi nešto novo. Nekad je to zagrljaj, nekad kaos, a ponekad – poplava u kupaonici. Jedino što sigurno znam jest da su tuš kabine u našoj kući od sada zatvorene… za sve koji nose gumenog krokodila ispod ruke.…
